četvrtak, 28. lipnja 2012.

Bitka za Gospic

Gospic je bio grad kao i svaki drugi. Smješten na podruciju Like i važnih cestovnih i željeznickih pravaca od sjevera prema jugu i obratno docekao je politicka previranja koja su pocela 1990. i nastavila 1991. Scenarij je bio isti kao i u Pakracu i Vukovaru a to je da su žitelji srpske nacionalnosti nezadovoljni rezultatima izbora zapoceli sa uclanjivanjem u SDS. Uskoro se politicko nezadovoljstvo pocelo pretvarati u ozbiljne pripreme za ratne sukobe tako što su vojno sposobni muškarci srpske nacionalnosti ujutro odlazili na posao a popodne su vršili obuku na vojnom poligonu smještenom kod Medka koji se zvao Vedrine. Osjecajuci da su dovoljno ojacali pobunjenici 26. lipnja 1991. na podruciju Gospica i okolice proglašavaju ratno stanje. Uskoro dolazi do prvih teroristickih aktivnosti. 5. kolovoza 1991. teroristicka skupina iz mjesta Raduc pod zapovjedanjem cetnickog vojvode Rade Cubrila upada u mjesto Lovinac i odvodi petoricu mještana u nepoznatom pravcu. Tjedan dana kasnije pripadnici MUP-a RH pronašli su izmasakrirana tijela zarobljenih mještana uz prugu prema Gospicu.


Nakon što je pronađeno mjesto na kojem se nalaze ubijeni mještani Lovinca na mjesto zlocina stigla je i ekipa HTV-a






 Incidenti se redaju i dalje pa tako pobunjenici napadaju Okružni zatvor na Ljubovu a nakon toga napadaju ophodnju hrvatske policije u Žutoj Lokvi. U zasjedi ubijaju cetiri policajca dok se jedan uspio spasiti. U spomen na mucki ubijene policajce nedaleko od mjesta zlocina podignuta je kapelica.






Ionako uzavrelo stanje dodatno su narušile jedinice JNA koje su postavile tampon zonu između pobunjenika i pripadnika MUP-a. Za vrijeme održavanja prividnog mira o kojem se brinula JNA u Golubicu kraj Knina provodila se obuka jedinica Marticeve milicije. Uvježbane pripadnike milicije pobunjeno celništvo iz Knina šalje u Licki Osik neometano od jedinica JNA gdje uspostavljaju Stanicu javne bezbednosti Teslingrad. Ubrzo nakon osnivanja stanice pripadnici milicije zapocinju sa uhicivanjem i ubijanjem Hrvata na tom prostoru. 25. kolovoza 1991. isti dan kad su pripadnici Marticeve milicije stigli u Licki Osik u Gospicu se osniva 25. satnija Zbora narodne garde. Krajem kolovoza 1991. stanje u Lici sve je gore a građani srpske nacionalnosti pocinju sa seljenjem imovine iz grada. Zašto su to radili postalo je jasno u noci sa 29. na 30. kolovoza 1991. kada na grad pocinju padati prve minobacacke granate ( 43 ). No građani srpske nacionalnosti su ocito po dojavama prije svakog granatiranja grada napuštali grad i tako odavali da se uskoro sprema napad i da se ostalo stanovništvo treba skloniti na sigurno. 4. rujna 1991. osnovana je 118. brigada HV kojoj je zapovjedao general Mirko Norac. 5. rujna neprijatelj je ponovno granatirao Gospic i susjedni Stari Licki Osik koji je totalno uništen. 



10. rujna 1991. neprijatelj je silovito krenuo na Gospic u namjeri da uđe u grad. Koristeci pješaštvo i tenkove gotovo da je i uspio no na kraju je napad ipak odbijen. Veliki uspjeh postrojbe HV-a ostvaruju predajom vojarne u Perušicu 14. rujna 1991. kada se dolazi do prijeko potrebnog naoružanja. Nemireci se sa gubitkom vojarne u Perušicu neprijatelj sljedecih deset dana žestoko granatira Gospic koristeci i napalm bombe a djeluje se i iz vojarni koje su smještene u samom gradu. 19. rujna 1991. predala se najveca vojarna u gradu pri cemu je zarobljeno 35 casnika JNA, 170 vojnika i 30 civila. Također se došlo do raznih oklopnih vozila, topova itd.. prijeko potrebnih za obranu grada. Nakon pada posljednje vojarne gotovo svi građani srpske nacionalnosti napuštaju grad i više se nevracaju. Oni Srbi koji su ostali tretirani su kao izdajnici a neke od njih je neprijatelj kasnije i ubio. 



Znatno se pojacavši oružijem iz vojarni branitelji Gospica krenuli su i u prve oslobodilacke operacije. Tako su 21. rujna 1991. oslobođena sela Licki Ribnik i Bilaj. Vecu akciju HV je pokušao izvesti 25. rujna 1991. pokušavši preko preko Medka proboj prema okruženom Lovincu. Nažalost neprijatelj je bio prejak i napad nije uspio a branitelji Lovinca su se zajedno sa civilima poceli izvlaciti iz sela preko Velebita prema Starigradu. Dan nakon neuspjele operacije oslobađanja Lovinca pokrenuta je nova pod nazivom Medvjed. Cilj operacije bio je deblokada cestovne komunikacije Otocac - Žuta Lokva i deblokada samog grada Otocca. Nažalost niti ova operacija nije uspjela pa je nakon mjesec dana pokrenuta nova. Za to su vrijeme oko Gospica i njegove okoline djelovale razne paravojne skupine pa cak i specijalci iz Niša koji su raznim diverzantskim akcijama pokušavali srušiti moral branitelja. No nisu uspjeli a potvrda toga je bilo uspješno oslobađanje sela Divoselo 16. listopada 1991. U znak odmazde neprijatelj je granatirao Gospic topništvom neprekidno 10 sati. U tom periodu na grad je palo preko tisucu projektila. Sredinom studenog 1991. u grad kao pojacanje stiže i postrojba HOS-a pod zapovjedništvom Valentina Rajkovica. 16. studenog 1991. neprijatelj je ponovno krenuo u jaki napad u namjeri da osvoji cestovnu komunikaciju Gospic - Karlobag. Koliko je ova akcija bila važna za neprijatelja pokazuje to da je u napad poslao dobro izvježbane vojnike. Iako su borbe bile teške a HV pretrpio velike gubitke neprijatelj je na koncu odbijen a komunikacija obranjena. 17. studenog u Divoselu je došlo do žešceg okršaja između HV-a i neprijateljskih snaga pri cemu je neprijatelj izgubio između 50 do 100 pješaka. Dva dana kasnije usljedio je žestok napad na grad iz raketnih sustava i ostalog dalekometnog oružja. 


Krajina Ekspres je dokumentarni film iz 1991 o oklopnom vlaku koji je sagrađen u Kninu a neprijatelj ga je koristio za napade na položaje branitelja i u dubokoj pozadini. Na ovim snimkama sa oklopnog vlaka napadani su položaji branitelja oko Gospica



Stanje u Gospicu i okolici nakon predaje gradskih vojarni



Pripreme za predaju najvece vojarne u gradu


Nema komentara:

Objavi komentar